Gorka dinja potječe iz tropa, a uzgaja se poput tikvica, krastavca, dinje ili lubenice. Plodovi su cijenjeni u gastronomiji, a od davnina se primjenjuje u narodnoj medicini kod raznih infekcija, opekotina, probavnih problema, čak i za tretiranje pacijenata s HIV-om.
Gorka dinja, Karela ili Momordika (Momordica charantia) potiče iz Azije, točnije iz Indije, ali se sve češće može pronaći i kod nas. Uzgaja se u tropskim područjima Azije, Afrike i Južne Amerike. U Europi je postala poznata od 18. stoljeća. Ova vrsta povrća pripada porodici tikvi i svojim izgledom podsjeća na krastavac. Površina ploda je hrapava, a odlikuje se izuzetno gorkim okusom. Gorka dinja je cijenjena zbog svoih ljekovitih svojstava. Osim ploda, koriste se listovi, cvjetovi i ulje sjemenki.
Uzgajanje gorke dinje
Podrijetlo gorke dinje je vezano za tropsko i suptropsko područje i zbog toga za svoj rast i razvoj zahtijeva toplinu. Na otvorenom se sije kada prođe opasnost od mraza, kraj travnja i početak svibnja, a može se uzgajati iz presadnica. Budući da pripada porodici tikvenjača uzgaja se na isti način i kao svi ostali pripadnici ove porodice.
Za sjetvu, odnosno sadnju, birajte osunčane i dobro drenirane položaje. Postoje brojne sorte gorke dinje, s dugačkim ili kratkim plodom. Sorte s malim plodovima imaju plodove dužine od 10 do 20 cm. Plodovi ovih sorti su svjetliji i imaju blaži okus. Sorte s dugim plodova imaju plodove od 30 do 60 cm i izraženiji okus gorčine. Najveća gorčina odlikuje sorte koje imaju tamne plodove, dužine 9 do 12 cm u obliku trougla.
Za uspješan uzgoj potreban potporanj
U Indiji se smatra povrćem koje se najlakše uzgaja. U optimalnim uslovima klija i niče za 10 do 15 dana. Kako bi se ubrzalo nicanje sjeme se može navlažiti poput sjemena tikvica, dinje. Za uspješno uzgajanje potrebno je da gorku dinju uzgajate na armaturi ili nekom potpornju. Kada se sije u posudice, najbolje je posijati dvije sjemenke na dubinu od 1 cm. Mlade biljčice se presađuju kada dostignu visinu od 5 do 10 cm. Biljke se sade na udaljenost od 50 cm.
Može da se uzgaja kao puzajući usjev po tlu, ali tada je manje plodova i lošije su kvalite. Zbog te osobine gorke dinje najbolje je da je armatura ili potporanj malo ukošen. To će omogućiti da listovi rastu slobodno prema Suncu, a plodovi vise u prostoru bez lišća.
Na istoj biljci se nalaze muški i ženski cvjetovi. Muški cvjetovi su otvoreni jedan do dva dana. Cvjetanje započinje četiri do šest tjedana poslije sjetve.
Gorčina se uklanja sa soli
Plodovi su izuzetno gorkog okusa. U ovisnosti od sorte plodove možemo brati kada su najmanje 5 cm dugi. Obično berba započinje 90 dana poslije sjetve. Svojim izgledom plodovi podsjećaju na naborane krastavce. U središtu ploda nalaze se sjemenke.
Plod se koristi u gastronomiji kada je mlad, zelen. Može se jesti sve dok ne počne dobijati žutu boju. Mladi plodovi, hrskavi i vodenasti, su izuzetno cijenjeni u gastronomiji Indije. Zbog izuzetne gorčine tretira se poput patlidžana, mariniranjem u soli. Najčešće se priprema kao punjena raznim namirnicama.
Ubrani plodovi se čuvaju na temperaturi od 11 do 12°C u prostoru s povišenom vlagom. U ovakvim uvjetima se mogu sačuvati dva do tri tjedna. Na sobnoj temperaturi već nakon jedan do dva dana plod gubi svoja svojstva, kora postaje grublja.
Ljekovitost gorke dinje
I pored toga što je ljekovita, gorka dinja se treba uzimati s oprezom. Najčešće se koristi u obliku soka. S upotrebom soka ne treba pretjerivati jer može izazvati osjećaj mučnine, povraćanje i bolove u želucu. Dijabetičari, trudnice i dojilje se obavezno moraju posavjetovati sa svojim liječnikom prije uzimanja gorke dinje. Osim u obliku soka koristi se u obliku kapsula.
Plod sadrži vrlo malo kalorija, ali se odlikuje visokim sadržajem vitamina C. Sadrži vitamin A, vlakna, folnu kiselinu, minerale (kalij, cink, željezo), antioksidante.
Koristi se kod problema sa želucem, crijevnim parazitima, dijabetesom, kod raznih infekcija. U Africi i Aziji se koristi u tretmanima kod raka i HIV-a. Štiti od malarije, virusnih oboljenja, pomaže kod mršavljenja, zacjeljivanja opekotina.
Izvor: agroklub.com